Uoči sutrašnjeg odlaska seniorske Hrvatske u Bugarsku na prvu kvalifikacijsku utakmicu u skupini F, porazgovarali smo s jednom od nositeljica igre hrvatske košarkaške reprezentacije Anom Lelas. Iskusna košarkašica koja se okušala i dokazala u nekoliko eminentnih europskih klubova i koja je u svakoj sredini, od Francuske do Turske, ostavljala i te kak lijep košarkaški trag. Tako i u reprezentaciji za koju je uvijek igrala s ponosom.
– Kako je opet biti kod kuće i u reprezentaciji?
– S obzirom da sam kasnije otišla za Tursku i završila ranije nego prijašnjih godina, ova sezona je poprilično brzo prošla, ali uvijek se lijepo vratit doma obitelji i prijateljima. Što se tiče reprezentacije, bit ćemo vrlo kratak period skupa, ali zato je bitno da nam je svima isti cilj – da se plasiramo na Europsko prvenstvo 2015., a onda sam sigurna da ćemo dogodine imati više vremena za pripreme. U svakom slučaju mislim da su promjene, koje su napravljene, veliko osvježenje za reprezentaciju.
– Jesi li zadovoljna sezonom u Mersinu i svojom ulogom u tom poznatom turskom klubu?
– S obzirom da sam promijenila ligu i zemlju nakon 10 godina, mislim da mi je Turska bila pravo osvježenje, nešto novo i nepoznato, a s tim ide i motiv za dokazivanjem, zadovoljna jesam iako sam naviknula igrati sa starijim i iskusnijim igračicama. Ove godine u ekipi sve Turkinje su bile mlade, ali trebaš se prilagoditi situaciji i ulozi u ekipi. Nekad sam ja učila od starijih i iskusnijih, a ove godine sam ja njima trebala biti primjer od kojeg mogu naučiti! Mislim da nam je falila jedna iskusna Turkinja u ekipi s obzirom da samo tri strankinje mogu biti na terenu. Uz sve to ostali smo bez Amerikanke playa u doigravanju tako da su nam šanse za ulazak u polufinale bile male, ali u FIBA Cupu (EuroCup, op.a.) smo ušli među osam – prvi put u povijesti kluba Tako da su zadovoljni sa našim rezultatom ove godine!
– Koliko je ženska košarka popularna u Turskoj?
– Pa, poprilično je popularna, možda u usporedbi sa Francuskom u kojoj su dvorane pune, malo manje popularna, ali znate da su Turci temperamentni navijači… Ovisno i o utakmicama, ali prošle godine je oboren rekord na finalu Fiba cupa izmedu Kayseria i Dynama Moscow s (mislim) 16 000 navijača, Tako da to dovoljno govori o popularnosti… Pogotovo kad se igra derbi Gala i Fener! I u drugim dvoranama ima gledatelja, samo ne u tolikom broju! Rezultat turske reprezentacije je također pomogao u podizanju turske košarke, znate da se s dobrim rezultatom sve mijenja na bolje.
– Igrala si za velike europske klubove i imaš ogromno košarkaško iskustvo. Gdje ti je bilo ono “baš gušt” igrati?
– Pa svaki klub je posebno iskustvo, nastojiš uvijek uzeti najbolje uspomene, a naučiti iz loših… Što se tiče klupske karijere, mislim da mi je najveći gušt bio igrati u Bourgesu i Montpellieru. Osvajanje prvenstva Francuske mi je bio cilj od kad sam došla u Fancusku, a sa Montpellierom sam osvojila francuski Kup kad smo bili hendikepirani s neigranjem dvije igračice iz prve petorke! Ali to su mi najljepše klupske uspomene što se tiče sportskog uspjeha! A što se tiče “gušta” izvan terena, toga je bilo poprilično. I danas sam zahvalna ovom sportu jer sam stekla par pravih prijatelja za cijeli život!
– Što smatraš svojim uspjehom karijere?
– Mislim da je san svakog sportaša odlazak na Olimpijske igre. Moj san se ostvario i mislim da je to najveći doseg u karijeri jednog sportaša… Naravno da se ne bi bunila da je bila i medalja, ali moramo biti svjesni da smo jedna mala zemlja i da smo ostvarili što niko drugi od nas nije očekivao iako mi cure dobro znamo da je u nama uvijek bila nada i vjera da možemo!
– Dolaze nove kvalifikacije. Što očekuješ kao jedna od nositeljica igre naše reprezentacije?
– Mislim da su ovo specifične kvalifikacije, od prekratkih priprema pa do promjena u reprezentaciji, ali ja vjerujem da možemo i moramo proći ove kvalifikacije. U grupi smo favoriti, ali uvijek moramo biti na oprezu jer nitko nas neće pustiti da se prošetamo kroz kvalifikacije! Moramo biti svjesni svoje kvalitete, ali bez zalaganja ništa neće doći samo od sebe!
– Nova (podmlađena) reprezentacija je tu, novi izbornik… Nema više Bralića, ni Ciglar nije tu, Jelavić…Hoće li se mijenjati stil igre naše reprezentacije?
– Mislim da su ove promjene pravo osvježenje reprezentacije. Drago mi je da ima mladih, koje će dobiti jedno iskustvo više i spremiti se za budućnost i vrijeme kad će one biti nositeljice reprezentacije. Meni je drago vidjet da u ovim teškim vremenima, kad je nivo sporta pao pogotovo u Hrvatskoj, da ima mladih igračica pred kojima je lijepa buducnost! Čisti primjer spoja mladosti i rada je Medveščak koji je osvojio prvenstvo Hrvatske. Nisam upoznata sa situacijom zašto Ciglar nije u reprezentaciji, ali će nam sigurno falit jer smo tanki na poziciji playa, tako da ćemo vjerojatno trebati Mišuru više koristiti na toj poziciji! Što se tiče izbornika, mislim da je jako pozitivno osvježenje reprezentacije i mislim da bi se sve cure složile sa mnom. Ima svoj stav i autoritet, što je jako bitno u radu sa curama, a s druge strane je jako pristupačan za komunikaciju, suradnju i meni se osobno sviđa šta je otvoren za promjene, ali sve za dobrobit ekipe! Stil igre nam se promjenio, ja sam vraćena na svoju prirodnu poziciju i igramo sa klasicnim četvorkama. Tako da ćemo automatski igrati sa visokom postavom i mislim da ćemo biti bolji u skoku, pogotovo napadačkom!
– Kakve su po tebi naše buduće protivnice – Bugarska i Izrael? Kakvi su nam izgledi da vidimo EP 2015. i nastavimo kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima?
– Mislim da su nam šanse velike, pogotovo što smo u grupi od tri ekipe, a dvije idu dalje! Jedini cilj je kvalificirati se. Treba biti pozitivan i vjerovati da imamo kvalitetu, jer je imamo. Jedini faktor koji nije na našoj strani je kratak period priprema, ali na te okolnosti nismo mogli utjecati! Što se tiče protivnica, mislim da je Izrael bolji od Bugarki. Imaju dvije iskusne i vrlo dobre igračice na poziciji 1-2, ali mislim da nam visinom ne mogu parirati tako da znamo kako treba igrati! Bugarke malo manje poznajem, ali jako nam je bitna prva utakmica s njima u gostima, da otvorimo s pobjedom i dočekamo Izraelke doma puni samopouzdanja. Bitno je da imamo kontinuitet velikih natjecanja jer to znači da smo uvijek u poziciji da se borimo za slijedeće veliko natjecanje koje dolazi, samo treba ići korak po korak. Jedino sa nastupom na velikim natjecanjima možemo graditi budućnost ženske košarke.
– Koliko je važno biti na tim velikim natjecanjima i što to znači za hrvatsku žensku košarku?
– Dugo nas nije bilo prije ovog perioda, od dva europska prvenstva i Olimpijade, ali mislim da smo se vratile u najbitnijem trenutku i napravile veliki rezultat odlaskom na Olimpijadu. Kada niste na velikim natjecanjima, bez obzira na kvalitetu koju imate, ljudi jednostavno zaborave na vas. I sami znamo da dok je rezultata, sve je super. To je tužno jer mi svi živimo za rezultat, ali ne postojimo za ljude dok prolazimo kroz teže razdoblje u kojem treniramo, čak i više nego kad imate dobar rezultat. Ali to je sport i mi najbolje znamo što on nosi sa sobom. Meni je žao da je nivo ženske košarke pao u Hrvatskoj. Nekad je to bila vrlo dobra liga i pravi temelj za razvijanje mladih talenata, a danas mlade igačice bez problema dominiraju ligom, ali baš zbog tih mladih igračica moramo biti prisutni na velikim natjecanjima da one steknu iskustvo igranja na višem nivou a i, naravno, nas samih jer svaka od nas želi igrati na velikim natjecanjima i to je čar sporta!
– Kad sve ovo završi u lipnju, gdje ćeš onda? Gdje ćeš igrati dogodine?Mersin ili…?
– Pa ove godine ćemo imati sigurno dva mjeseca odmora nakon reprezentacije tako da ću bit doma s obitelji, možda koje putovanje s prijateljima i onda kreću pripreme za sljedeću sezonu. Što se tiče sljedeće sezone, ja bih se voljela vratiti u Tursku. Trenutno imam neke opcije, ali još ništa nije na papiru tako da ni ne volim pričati o tome dok se ne izrealizira. Ali, ako Bog da, nadam se da će Turska opet biti moja destinacija. Šta se tiče Mersina, s obzirom da su politički izgubili ove godine na izborima, čitava administracija skupa sa presjednikom se promjenila, tako da je ekipa Tarsus preuzela Mersin, i skoro cijela ekipa na čelu sa trenerom će biti promijenjena. Žao mi je jer je Mersin jako dobro organiziran klub, drže do svojih igračica i jedan je od tri kluba u Turskoj koji plaćaju na vrijeme. Nadam se da će novi presjednik nastaviti sa tradicijom koju je do sada imao Mersin.
Foto: Ana Lelas na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu / finbaeurope.com