Talijanska košarka, talijanske lige, od SerieA1 pa naniže, doista su svijet za sebe u odnosu na hrvatsku žensku košarku. Vrhunska organizacija, pune tribine gledatelja, medijska promocija…Na svakoj utakmici barem dva fotografa bilježe zanimljive situacije pa ni nama nije bilo teško ilustrirati ovaj razgovor kojeg s povodom pravimo. Brođanka Ana Božić bila je naša najbolja košarkašica u inozemstvu prošlog vikenda pa je to bio razlog da porazgovaramo s njom. Njezina Almore Genova bori se za povratak u najbolju talijansku ligu, a jedna od najznačajnijih karika upravo je Ana Božić koja svojim igrama plijeni pozornost. No, pustimo nju da nam o svemu kaže ponešto.
– Kako si počela s košarkom?
– Ufff sa košarkom sam počela u 5. razredu osnovne škole. Kao i sva djeca tada, upisala sam ju kao izvan nastavnu aktivnost jer su se skoro sve cure iz razreda upisale. Ali evo ja sam ostala jedina koja ju još igra…haha… To je bila škola košarke “Brod” trenera Leona Fajdetića.
– U kojim si sve klubovima do sada igrala?
– Nakon škole košarke prešla sam u ŽKK Brod. Vrlo brzo sam vidjela da to neće ići na način koji sam željela pa sam sa 16 godina otišla u Požegu. Tamo sam bila tri godine. Zatim sam jedno vrijeme provela u Sloveniji, u Rogaškoj Slatini, nakon nje u ŽKK Mursa iz Osijeka, onda sam igrala i za ŽKK “Brod na Savi” i zadnju sezonu u Hrvatskoj sam odradila u Rijeci u ŽKK Kvarneru. Sada sam u Italiji, u Genovi, klub se zove ALMORE Genova.
– Jesi li bila u mlađim uzrastima reprezenatcije?
– U reprezentaciji sam igrala za juniorske selekcije. Za ’87. godište juniorki i za ’88. moje godište.
– Kako si se odlučila baš za Genovu, odnosno ALMORE Genovu?
– Moj menadžer je Talijan. Vrlo je priznat u Italiji i jako dobro radi svoj posao. Njemu sam rekla svoje želje i očekivanja i zajedno smo odlučili da bi Genova bila najbolji izbor za mene. I nismo pogriješili.
– Vidim opasno si tamo popularna?
– Ma mislim da smo sve popularne. Klub se pobrine da svaka igračica dobije popularnost i da nas sve jednako ističu. Od utakmice do utakmice ovisi koju će više istaknuti nakon dobro odigrane tekme. Ja sam imala sreće da sam, nakon pauze i praznika, uglavnom sve tekme u nastavku dobro odigrala…hehe…
– Navijači zbog tebe na tribine donose hrvatsku zastavu?
– Hahaha…to sa zastavom je bila zanimljiva stvar. Zastava je od početka utakmice bila istaknuta na tribini i ja sam ju vidila, ali nisam uopće registriala da bi to moglo biti zbog mene, nego mi je to kao bilo normalno. Kako sam navikla u Hrvatskoj da u svakoj dvorani ima zastava. U jednom trenutku sam sjedila na klupi i pomoćni trener je došao do mene i rekao mi: “Vidi, hrvatska zastava!” Tek tada sam shvatila da je zastava tamo zapravo radi mene. Osjećaj mi je tada bio neopisiv. Jer tu zastavu nisu donijeli neki moji prijatelji nego ljudi koje ni ne poznajem, koji dolaze gledati naše tekme. Zbog toga mi je bilo izuzetno drago. Jer to je značilo da su me primijetili i da mi stvarno daju podršku. Nakon tekme su mi poklonili tu zastavu, ali od tada je i dalje na tribinama svaku domaću tekmu
– Sad sudjelujete u kvalifikacijama za Prvu talijansku ligu? Kakav je tamo sustav za ulazak u društvo najboljih? Pojasni to malo za čitatelje…
– Prvi dio talijanske A2 lige se sastoji iz tri regije po 8-9 ekipa. Nakon prvoga dijela iz svake regije prve 4 ekipe igraju play off. Prave se nove 2 grupe po 6 ekipa. Igraju se po dvije tekme svatko sa svakim i onda nakon odigranih uzvrata, prva dva iz svake grupe se križaju i igraju polufinala. Još točno ne znam kako se polufinala igraju jer im se pravila mijenjaju svake godine, ali mislim da se i polufinala i finala igraju na 3 dobivene tekme.
– Usporedi našu i talijanskui košarku – i onu na parketu ali i nazočnost publike na tribinama.
– Joooj mislim da je velika razlika u košarci. U Hrvatskoj se košarka više igra glavom, na taktiku, nadmudrivanje. Ovdje se igra na fizikalije, trku, snagu, guraj, udaraj… Na početku mi je to smetalo jer neke stvari možemo napraviti puno jednostavnije samo da odigramo pametno. Ali teško im je to objasniti jer nisu tako naučeni. Kao mi, od malena. Pa mi je preostalo jedino da se prilagodim i da trčim, trčim, trčim… Ali i iz razgovora sa nekim prijateljicama košarkašicama, zaključile smo da se još jedino u Hrvatskoj igra pametna košarka. Svugdje drugdje je ovako na trku i fizikalije. A što se tiče publike, evo još nisam bila na tekmi na kojoj tribine nisu bile pune i gdje se nije navijalo. To mi je na početku bilo baš iznenađenje – druga liga, a ljudi ne samo da dolaze gledati, nego i navijaju. Imaju sve potrebne rekvizite, od bubnjeva do petardi hahah… Neke ekipe imaju navijačke skupine koje putuju s njima na utakmice. Bila je zgodna situacija kada su došli kod nas u goste. Iznenadili su nas jer su ušli u dvoranu pjevajući taman kada je utakmica počela (namjerna taktika da nas ometaju malo) i cijelu utakmicu su bacali petarde u dvorani. Bilo mi je to smiješno, ali i ugodno. Iako navijaju protiv nas, atmosfera bude super. I meni je najbolje što ne razumijem što govore pa si onda zamislim kao da navijaju za mene. Hahaha…
– Pratiš li hrvatsku košarku?
– Hrvatsku košarku pratim stalno. Kada mogu pratim tekme play-by-play. I ženske i muške. Imam puno prijatelja u različitim klubovima pa nakon tekmi pričamo, raspravljamo i analiziramo tekme…
– A naš portal?
– Vaš portal obavezno pratim. Preko vas jedino i znam što se događa sa ženskom košarkom u Hrvatskoj, ali kako igraju i cure vani.
– Kakvi su izgledi ALMORE Genove da se domogne SerieA1?
– Realno mislim da imamo šanse biti u polufinalu. A onda sve kako se okrene. To je sport i svašta je moguće. Imali smo nesreću da nam se prvi centar ozlijedio na prvoj tekmi nakon pauze, iskočilo joj je rame i ima frakturu neke kosti i evo već je 4 tjedna out i ne znamo koliko će još biti. Nismo nikoga doveli u zamjenu pa se krpamo sa lažnim četvorkama, dok su te druge ekipe, koje nam konkuriraju, još pojačale. Ali do kraja ima još dosta za igrati, pa ćemo viditi. Za sada nas vidim u polufinalu i to nam je primarni cilj.
– Tvoja poruka za kraj (npr. ono što ti je na duši, a nisi imala prilike reći). U svezi ženske košarke, naravno.
– Mogu samo reći da mi je žao što je košarka u Hrvatskoj na tako lošem nivou. Ne mislim igrački jer još puno kvalitetnih, dobrih igračica igra tamo. Nego mislim na organizacijski dio. Kada vidim kako se klubovi ovdje brinu za svoje igračice i što im sve omogućuju, bude mi krivo što mislim da u Hrvatskoj to nikada neće biti tako.
Tihomir Begić
Foto: Ana Božić (desno) uživa veliki ugled u Genovi – još jedna pobjeda i podjela zadovoljstva sa suigračicom
